субота, 6. децембар 2008.

Amor

Studen je slepila moje kapke u sat koji
batom kazaljki narušava sveopšti dremež.

Zidovi lelujaju.

Magla je noćas slana u vrbama. Teget noći
nad kućom u kojoj svetle žute lampe.

Razmišljam o Hristu i o noćima punim klanja.

Gori snoplje u rukama vapeći za hladnim
sjajem severnih zvezda.

Klizi trnje preko obraza sve do bubnjajuće
aorte.

Tu se čuju šine kako tutnje.

Nešto dolazi, duboki mol tamnog glasa,naleti
vetra, mantre, jedan za drugim dahću, dave se.

Ona je ljubičasta, kao nedra školjki koje
ćeš zaboraviti kada otvoriš oči.

1996.

Нема коментара: