voda se kreće kroz nabore dima
smeten stojim kraj zvezda
i samo je ćutanje večno
urlik odjekuje gladnom noći
smeten čuvam svoje pokislo srce
iz mojih od vlage toplih grudi
izvija se dim zelen od mračne studeni
od suza noći kao kupljen od šakala
urlik primam ka svojoj usni
i samo je tad ćutanje večno
i svaki vetar kad me obavije zacvili...
svaka je senka tada kriva
svaki se šapat gasi u kiši,
kao kupljen od šakala i suze Hristove
tražim krik svoj u tišini
1986.
Нема коментара:
Постави коментар