saunterer
четвртак, 30. септембар 2010.
субота, 13. март 2010.
Lice
Kavez se raspada u cinkanim nijansama
Crveno i ljubičasto se kroz kišu stapa u krunu
Nad zemljom u telu što svetli u melanozi
Vapno se sipa sa okvira dvanaest prozora
Čisteći žetve u mlinarevom ključu
Kroz doba,čekajući varljivo violončelo oktobra
Dok se u livnici stvara nova osnova
Plemenitih legura hiljadu lica
Na koncima ih sada
držim pod šakama
1993.
Kavez se raspada u cinkanim nijansama
Crveno i ljubičasto se kroz kišu stapa u krunu
Nad zemljom u telu što svetli u melanozi
Vapno se sipa sa okvira dvanaest prozora
Čisteći žetve u mlinarevom ključu
Kroz doba,čekajući varljivo violončelo oktobra
Dok se u livnici stvara nova osnova
Plemenitih legura hiljadu lica
Na koncima ih sada
držim pod šakama
1993.
среда, 3. март 2010.
четвртак, 26. новембар 2009.
понедељак, 12. октобар 2009.
четвртак, 17. септембар 2009.
Zatvoreno
Odnegovan kao zmija u vrtu taštine
puzeći do drveća što razbija vazduh
Naročito sebično pri prvim zracima
naoštrenim zubima koru žderući cvili
Nekada su igre započinjale trube
kraj oltara kremena
sad vuče se sa insektom dubine
što ga jede
Kaže da boli,no više ne viče
zreli plodovi što ga hraniše
više ga ne mogu čuti.
1992.
Odnegovan kao zmija u vrtu taštine
puzeći do drveća što razbija vazduh
Naročito sebično pri prvim zracima
naoštrenim zubima koru žderući cvili
Nekada su igre započinjale trube
kraj oltara kremena
sad vuče se sa insektom dubine
što ga jede
Kaže da boli,no više ne viče
zreli plodovi što ga hraniše
više ga ne mogu čuti.
1992.
понедељак, 31. август 2009.
Gledam...
dok se u izlivu krika
iz mučnog snomučenja
hiljade zvezda gasi
u plavetnilu tog
beživotnog mora
što tinja i što se
naziva očima
tog oblika koga nisam znao
i koji se mojim imenom zove
jutros dok su gasili kandila
u trulim lukama
grabljivci žedni neba
ubili su boje rascvetale
na mojoj usni
kao da je mukli pad samo
jedne reči nagovestio kraj
rekao sam samo...volim te
1986.
dok se u izlivu krika
iz mučnog snomučenja
hiljade zvezda gasi
u plavetnilu tog
beživotnog mora
što tinja i što se
naziva očima
tog oblika koga nisam znao
i koji se mojim imenom zove
jutros dok su gasili kandila
u trulim lukama
grabljivci žedni neba
ubili su boje rascvetale
na mojoj usni
kao da je mukli pad samo
jedne reči nagovestio kraj
rekao sam samo...volim te
1986.
Пријавите се на:
Постови (Atom)