уторак, 30. децембар 2008.

Magdalena


Otvoreni svet,spuštam se pod njene vlažne oči,čini
se želeo bih da ostavim ruke u kamenu
da mi njene usne na javi šapuću.

Neimarove slepe ruke kao užareno inje
prskaju pod velom zaborava i crnog potpalublja
mog klanjanja pred njenim dverima sa mirisom
tamjana.

Lečim je jutrom, u lišću naklonjenih ka
nebu vrbacima, u čunovima vremena plove
duge kao spektralna noć.

Vidam je svojim ranama, zaboravljam , bežim,
čini se da me gone lica sa izbrazdanim obrazima,
fino senčenje mojih napuklih nerava kada
osvane.

Tamo gde je vidim, providjenje dato da me
se seća.

Crne kiše vekova se slivaju sa njenih
odeždi, mirisi obogaćeni u mom snu
sada izdišu bez njenog pojavljivanja.

Ohrid, 1987.

...

voda se kreće kroz nabore dima
smeten stojim kraj zvezda
i samo je ćutanje večno

urlik odjekuje gladnom noći
smeten čuvam svoje pokislo srce
iz mojih od vlage toplih grudi
izvija se dim zelen od mračne studeni
od suza noći kao kupljen od šakala

urlik primam ka svojoj usni
i samo je tad ćutanje večno
i svaki vetar kad me obavije zacvili...

svaka je senka tada kriva
svaki se šapat gasi u kiši,
kao kupljen od šakala i suze Hristove
tražim krik svoj u tišini

1986.

субота, 6. децембар 2008.

Pavor nocturnus

Majka stavlja jastuke na pod
iskidani komadi njene haljine
mešaju se sa pepelom maslačka.

Tonu sa mnom i sa vodom
u kamen.


Njeni koraci u vlažnom snegu
režu stomak ulice
mokra u senkama
jesenje kiše
ona biva razbijen fantazam.

Znam da noćas,
mrtve nose kroz hladan vazduh
u kupatilo pod tuševe,
dok beli hrtovi grizu
crnu koru Meseca.

1989.
Amor

Studen je slepila moje kapke u sat koji
batom kazaljki narušava sveopšti dremež.

Zidovi lelujaju.

Magla je noćas slana u vrbama. Teget noći
nad kućom u kojoj svetle žute lampe.

Razmišljam o Hristu i o noćima punim klanja.

Gori snoplje u rukama vapeći za hladnim
sjajem severnih zvezda.

Klizi trnje preko obraza sve do bubnjajuće
aorte.

Tu se čuju šine kako tutnje.

Nešto dolazi, duboki mol tamnog glasa,naleti
vetra, mantre, jedan za drugim dahću, dave se.

Ona je ljubičasta, kao nedra školjki koje
ćeš zaboraviti kada otvoriš oči.

1996.