субота, 20. јун 2009.

Daljina

Pognula je glavu u svoje dlanove
isprepletene putevima počevši
da se seća kako su joj još uvek
govorile stare prijateljice
kada bi pile čaj ili obrtale
karte kako ga još uvek ponekad
vide, kako još uvek izgleda mlad
i da mu je držanje dobro.
Sanjala je da crveni bik probija
staklenu ploču beonjače,zajedno
su lovili utonule,čisteći se pri
susretima vrlo retkim i naivnim
gotovo uvek pri kraju jeseni kada
je dolazio u starom kišnom mantilu
zavijen u šal,sedao bi na klupu
kraj kapele istu onu gde ga je prvi
put videla pre mnogo godina,od kada
iz dana u dan nije prestajala da mu
iščitava bore nikada ne osetivši
da njen stomak drhti pod njegovim.

1992.

уторак, 9. јун 2009.

Susret sa čarobnjakom


Dodirnemo se, odbijemo, zatim se strašno sudarimo.

Bolnica je obrasla gustom izmišljenošću utopljenika
vazduha.Spuštam se u beli karton meseca,rastući iz
bagremovog lišća.Vidim u mirisu belih tanjira,njega,
narcisa morfijuma.

Trgne me svojom opojnošću proširivši mi zenice u
ekliptiku kretanja zvezda.Prikraden tvrdjavi srca,poistovećujem
se sa tumbanjem živog motora. Ko može da objasni,
raskidanu kožu memorije,ko zna da li je ovo počast ili
samo uobičajeno druženje.

Više nego ikada bled, za tragom mi se senke udvostručuju
zračenjem Saturna.Baciti sve dok još nije kasno,dok se ne
učvori za nama kao vreme.
Ne gledati! Ne!

U ogledalo žive koje ostavlja svevremene portrete.
Fotografije slučajnosti iznedrene ispod dubokih
zadnjih paluba.

1992.